log in

Unapređenjem poljoprivrede do sigurnijeg opstanka u Milinom Selu kod Lopara /VIDEO/

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Prema popisu iz 1991. U Milinom Selu živjelo je 614 stanovnika. Danas je taj broj više nego duplo manji, te selo broji svega oko 160 domaćinstava.

Područnu školu u ovom selu u dva kombinovana odjeljenja pohađa svega desetak učenika. Najbliži ljekar je u Loparama, prodavnice nemaju, ali imaju bogatstvo prirode, čist vazduh i tišinu kakve nema nadaleko. Priču započinje Drago Jović, predsjednik Savjeta mjesne zajednice. Kaže, radni vijek je proveo u Švajcarskoj, ali se po odlasku u penziju vratio u svoje Milino selo, jer takve ljepote nema nigdje.

Nezaobilazna destinacija je i izletište Žutavka, koje, uprkos svim poteškoćama opstaje.

Najteže im je, kaže, što danas, u 21. Vijeku nemaju ono osnovno. Svega tri kilometra asfaltiranog puta za njih bi napravilo veliku razliku. Ovako, sa makadamom kao u stara vremena, osjećaju se više odsječeni od ostatka svijeta nego što zapravo jesu. Zbog toga što nema puta, malo ko ovdje i zalazi bez velike nužde, a omladina odlazi.

Ipak, imaju upornost. Iskoristili su ono čime raspolažu. Na plodonosnom zemljištu uzgajaju jagode, ali i razne vrste voća i na taj način zarađuju i nastoje pronijeti glas o svom selu. Vrijedne žene milinog sela osnovale su i istoimeno udruženje, jer su u selu žene te koje su na sebe preuzele zadatak proizvodnje jagoda. Zorica Dokić, predsjednica Udruženja koje broji 17 članica kaže da i sama proizvodi jagode.

Od opštine Lopare su na korištenje dobili zgradu Mjesne zajednice u centru sela koju žele da preurede i od nje naprave kutak za okupljanje.

Na pitanje kako se živi u Milinom Selu kaže, ljeti i nekako. Put je i za nju najveći problem. I zbog jagoda, koje dok ovakvim putem dovezu do prodavca gube na kvalitetu, ali i zbog toga što su odsječeni od svijeta. Ali, šteta je ovo napustiti, zaključuje.

Sličnog stava je i Vasiljka Perić. U Milino Selo je iz obližnjih rodnih Lopara došla davne 1971. 1976. godine iz Milinog Sela otišla je u Hrvatsku gdje je živjela do 1993. Godine. Onda ju je životni put ponovo nanio u Milino Selo.

Domaćini su nas poveli i do obližnjeg izvora i pokazali nam svu ljepotu prirode ovog kraja. Opet s druge strane, kao jin i jang, ljepotu izvorišta kvarilo je smeće koje su nesavjesni ljudi tu bacili. Klizište je odnijelo dio puta, ali ako uspijete da prodjete i taj dio, nagrada za to će biti predivan pogled koji se pruža sa proplanka iza kuće jednog od mještana Milinog Sela.

Na kraju, kad smo polazili nazad, zaključili smo da je Milino Selo mjesto u kom bi ovim ljudima bilo milina živjeti i raditi, samo kad bi im bilo obezbjedjeno ono osnovno. A složićete se da ne traže mnogo...

Društvene mreže