log in

Heroj Milan Tepić: Jednom ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Danas se navršava 28 godina od masakra vojnika JNA u kasarni u Bjelovaru, u Hrvatskoj, i herojskog podviga majora Milana Tepića i vojnika Stojadina Mirkovića, koji je poginuli pri detonaciji skladišta municije.

Dok je trajala borba za kasarnu na Vojnoviću, major JNA Milan Tepić, komandant skladišta borbenih sredstava "Barutana" u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, radi spriječavanja predaje oružja i municije pripadnicima hrvatskog Zbora narodne garde (zenge), digao je magacin u vazduh sa 170 tona eksplozivnih sredstava.

Tom prilikom su stradali i on i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda.

"Jednom ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju, ako joj bude teško", ovo je, između ostalog, napisao u posljednjem pismu major Milan Tepić.

Predsjedništvo SFRJ je krajem 1991. godine proglasilo majora Milana Tepića narodnim herojem, jedinim u posljednjem ratu.

Njegovo ime danas nose ulice i kasarne u gradovima širom Srbije i Srpske, a u njegovu čast Vojska Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu.

U Komlencu, kod Kozarske Dubice, Tepićevom rodnom mjestu, svake godine se obilježava dan njegove herojske pogibije.

U Beogradu postoji spomenik heroju Milanu Tepiću otkriven je na uglu ulica Ljutice Bogdana i Kneza Aleksandra Karađorđevića, na Dedinju.

Vojnik Stojadin Mirković je 1999. godine odlikovan posthumno Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena.

Njegovi posmrtni ostaci su u julu 1995. godine sahranjeni u rodnom selu Donje Leskovce kod Valjeva, gdje mu je 2013. godine otkrivena i spomen-bista.

Prije nekoliko godina grad Valjevo mu je dodijelio najveće priznanje "Septembarsku povelju", a i jedna ulica u tom gradu nosi njegovo ime.

Za zločine nad pripadnicima JNA, u to vrijeme jedine legalne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem je sastavu u to vrijeme formalno-pravno bila i Hrvatska, još niko nije osuđen.

Napad hrvatskih zengi na pripadnike JNA u garnizonu Bjelovar, koji su bili već 15 dana pod totalnom blokadom, počeo je ujutro u 7.20 časova, 29. septembra 1991. godine.

Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, pripadnici JNA su se predali, ali je predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić izdvojio pukovnika JNA Rajka Kovačevića i njegove pomoćnike potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića.

Šimić ih je, prema saznanjima Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas", odveo pedesetak metara dalje od stroja vojnika JNA, koji su bili skinuti do pojasa, i lično u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta.

Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu, u kojoj su bili izložena tijela ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima.

Osim ove trojice oficira, u toj kasarni poginula su još šestorica pripadnika JNA (Zoran Krstić, Šukri Keljani, Ljubiša Lazić, Nedeljko Jovetić, Ejupi Bertoli i Goran Radovanović), a zarobljeno je 59 oficira, podoficira i građanskih lica na službi u JNA i oko 250 vojnika.

Oni su, nakon fizičkih i psihičkih zlostavljanja u logorima u Bjelovaru, razmijenjeni 9. novembra iste godine u Bosanskom Šamcu.

Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, kojeg su dan ranije uhapsili u njegovom stanu pod optužbom da je "snajperista", koji je, iako je zadobio tri prostrijelne rane, preživio streljanje.

Vojno tužilaštvo u Beogradu 1992. godine podiglo je optužnicu protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali Haški tribunal nije otvorio službenu istragu u ovom slučaju, nego je 2006. godine dokumentaciju ustupio tužilaštvu u Bjelovaru.

Sud u Bjelovaru je 2010. godine pokrenuo istragu zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima protiv Jure Šimića, ali je optužnicu protiv njega konačno podigao sud u Rijeci 2014. godine.

Prema optužnici, zarobljene oficire, po Šimićevoj naredbi, ubili su za sada nepoznati "pripadnici hrvatskih vojno-policijskih snaga".

Za ubistvo šestorice zarobljenih rezervista JNA i pokušaj ubistva jednog civila, u septembru 2001. godine optužena su četvorica pripadnika bjelovarske policije Luka Markešić, Zdenko Radić, Zoran Maras i Ivan Orlović zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i civila.

Nakon šest suđenja tokom 10 godina pred četiri različita suda, optuženi su presudom suda u Zagrebu 2011. godine oslobođeni optužbe, "jer djela za koja se terete, izmjenjenom optužnicom, po zakonu nisu krivična djela".

Društvene mreže